Borba protiv korupcije u Crnoj Gori i dalje ne daje konkretne rezultate

0

orba protiv korupcije u Crnoj Gori i dalje ne daje konkretne rezultate, zahvaljujući prvenstveno crnogorskom tužilaštvu čije postupanje ide više u prilog onima koji krše zakon, nego javnom interesu i vladavini prava.

U proteklih pet godina samo MANS je crnogorskom tužilaštvu podnio skoro 500 krivičnih prijava protiv visokih javnih i političkih funkcionera, ali i prijava protiv tzv. strateških investitora Vlade i crnogorskih opština koji su takođe kršili zakone i to najčešče u oblasti urbanizma, javnih nabavki i privatizacije. Za više od polovine slučajeva tužilaštvo nam mjesecima i godinama nije dostavilo nikakve odgovore,a samo za desetak predmeta su nas obavijestili da sprovode istragu, odnosno da su podigli optužnicu na osnovu naše krivične prijave.

Od ukupnog brojva podnijetih krivičnih prijava, crnogorsko tužilaštvo je odbacilo čak 211 predmeta. Mnoge predmete su odbacili navodeci da nisu prikupljali bilo kakve informacije po nasim prijavama, u nekim slucajevima su odbili krivične prijave sa obrazloženjem da nema krivicnih djela, da bi ta ista djela kasnije istraživali, nakon višegodisnjeg pritiska javnosti i međunarodne zajednice. U nekim slučajevima, tužioci su kao razlog za odbijanje krivičnih prijava navodili podatke koji su u direktnoj suprotnosti sa konkretnim, dostavljenim dokazima, a ima i slučajeva u kojima su potvrdili sve činjenice koje pokazuju da je prekršen zakon, a ipak su odbili sa pokrenu istragu.

Tako je prijava MANS-a koja se odnosila na sumnjivu dokapitalizaciju EPCG od strane italijanske A2A, te umiješanost crnogoskog premijera Mila Đukanovića i italijanskog Silvija Berluskonija, odbačena uz obrazloženje da “neće preduzimati gonjenje protiv bilo kojeg lica zbog bilo kojeg krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti…” jer navodno nije postojala osnovana sumnja da je počinjeno neko krivično djelo. Osim ove rečenice, tužilaštvo ničim nije obrazložilo kako je došlo do tog zaključka i na osnovu koje istrage. Sa druge strane, njihove kolege iz italijanskog tužilašva su zbog sumnje u korupciju pokrenule istragu protiv njihovog bivšeg ministra za ekonomski razvoj Klaudija Skajole koji je u ispred italijanske Vlade bio potpisnik energetskog memoranduma sa Crnom Gorom vrijednog oko 5 milijardi eura. Skajola se u optužnici teretio da je od procenta na sklopljenje poslove u inostranstvu plaćao mito zvaničnicima stranih vlada.

Naše tužilaštvo je u nekoliko slučajeva odbacivalo krivične prijave MANS-a u predmetima koji su kasnije prerasli u prave afere ili su istraživane od organa drugih država. Jedan od poznatijih je svakako  slučaj off-shore kompanije “Fiesta” i spornog poslovanja sa RTCG-om koje je MANS prijavio tužilaštvu još sredinom 2009. godine tražeći da se ispitaju novčani tokovi te kompanije. Ovu prijavu je odbacilo podgoričko Osnovno državno tužilaštvo sa obrazloženjem da nisu utvrdili postojanje bilo kojeg krivičnog djela.  Nekoliko godina kasnije, u okviru čuvene korupcionaške afere “Telekom” utvrđeno je da je uppravo ta kompanija bila jedna od četiri kompanije preko kojih su uplaćivano mito crnogorskim zvaničnicima koji su bili ukljuceni u privatizaciju.

Slučaj čuvenog projeka “Aqua Park” u Budvi,  MANS je prijavio tužilaštvu još početkom 2009. godine tvrdeći da je ugovor o izgradnji ovog kompleksa koji je sklopila opština Budva i kiparska kompanija zapravo štetan po interese Opštine. Kotorsko Osnovno državno tužilaštvo je tada odbacilo prijavu, a tek nakon što je MANS otkrio da se iza kiparske kompanije krije sin Svetozara Marovića, početkom ove godine, tužilastvo je konačno otvorilo istragu. U međuvremenu je posao propao, a opština preuzela vraćanje dugova kiparske kompanije, na što je MANS i upozoravao još 2009. godine.

Treći slučaj ovakve vrste je vezan za “Carine” i kupovine dvije vrijedne parcele na Starom Aerodromu bez tendera i u direktnmoj pogodbi sa gradonačelnikom Podgorice, Miomirom Mugošom. MANS-ova prijava je prvo odbačena uz obrazloženje da “ne postoje elementi krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti”. Nakon što je Vrhovni sud u posebnom postupku potvrdio štetnost ugovora o kupovini zemljišta koji su nbili predmet naše prijave, MANS je protiv Mugoše i kompanije “Carine” podnio nove prijave o kojima tuxilac jos cuti.

Bojni su i primjeri u kojima je tužilaštvo u najmanju ruku “kreativno” tumačilo dostavljenje dokaze, naravno po pravilu u korist lica i kompanija protiv kojih su bile podnijete krivične prijave.

Takav je slucaj sa krivičnom prijavom protiv predsjednika Opštine Budva, Lazara Rađenovića koju je MANS podnio zbog sumnje da je sa Dušanom Delićom, ocem Ivana Delića sklopio štetan ugovor o prodaji opštinske zemlje. Taj ugovor je sklopljen prije nego što su parcele planski uređene, što je bitno uticalo na njihovu vrijednost. Nakon prodaje zemljišta, Opština Budva je izmijenila planski dokument i omogućila Deliću da na kupljenoj parceli gradi zgrade što je višestruko povećalo njenu vrijednost i omogucilo mu sticanje ogromon8g profita, na stetu Opstine. I pred dokaza da je Rađenović prije prodaje znao da će se plan mijenjati, kao i činjenice da je upravo Delić platio parcelizaciju koja prethodi izmjeni plana i povecanju spratnosti, kotorski tužilac je odbacio prijavu cijeneći samo izjave koje je dobio od Opštine Budva i Rađenovića da je sve u redu.

Slična ocjena dokaza je bila osnov za odbacivanje i krivične prijave protiv direktora Direkcije za saobraćaj, Veselina Grbovića koju smo podnijeli zbog sumnje da je u postupku dodjele ugovora za izgradnju jedne od dionica Risan-Žabljak, otvoreno favorizovao kompaniju “Bemax”. Naime, uslov za učestvovanje na ovom tenderu su osim ostalog bile i bankarske garancije koje je zainteresovana kompanija morala priložiti kao dokaz da je finansijski sposobna za realizaciju posla. Bemax je ovaj posao dobio iako njegova ponuda nije sadržala odgovarajuće bankarske garancije, i u tom smislu je morao biti automatski diskvalifikovan. Da garancija u ponudi Bemax-a prilikom otvaranja ponuda 3. avgustaa 2009. godine nije bilo, potvrdio je i sam tužilac tokom istrage i naveo da su garancije Erste banke dostavljene 28. avgusta 2009., gotovo mjesec dana od dana otvaranja ponuda. Iako je ova činjenica išla u prilog tvrdnjama da je Grbović protivzakonito dodjelio posao Bemax-u, tužilac je  koristio kao dokaz da je ponuda Bemax-a bila ispravna i na osnovu toga odbacio krivičnu prijavu.

Čak ni direktno priznavanje postajanja krivičnog djela tokom istrage često nije dovoljno tužiocima da “prelome” i podignu optužnicu protiv visokih javnih funkcionera. Jedan od takvih primjera je i krivična prijava koju je MANS u septembru 2011. godine podnio protiv kompanije “Jadransko brodogradilište” i njenog direktora Stanka Zlokovića zbog sumnje na krivično djelo nelegalne gradnje. Ta kompanija je, uprkos presudi Upravnog suda kojom je poništena građevinska dozvola, nastavila sa izgradnjom stambeno-poslovnog objekta, što je tužilaštvo u svom obrazloženju i konstatovalo. Ipak, u konačnom obrazloženju odluke da odbaci krivičnu prijavu, tužilaštvo navodi da je Brodogradilište moglo da nastavi radove bez dozvole jer se radilo o radovima čiji bi prekid uzrokovao materijalne štete, za sta je izdalo odobrenje resorno Ministarstvo – nakon okončanja radova.

Sve navedeno upućuje na zaključak da je tužilaštvo dio problema i velika prepreka u borbi protiv korupcije, umjesto da bude jedan od glavnih aktera u tom procesu. Činjenica da nikada ni jedan državni tužilac nije ni disciplinski, a kamoli krivično odgovarao zbog svog postupanja je utoliko nevjerovatnija kada se uzmu u obzir navedeni primjeri. Ovi i mnogi drugi slučajevi pokazuju da tužilaštvo kao institucija ne samo što ne radi svoj posao, u skladu sa zakonom i po sopstvenoj inicijativi otkriva korupciju, već čak i kada mu drugi prikupe podatke i dostave krivične prijave, ulaže znatne napore da jasne i nedvosmislene dokaze marginalizuje i umanji njihovu težinu.

Na žalost, ovakava situacija je direktna posljedica ogromnog uticaja koji ključni politički akteri imaju na tužilaštvo, ali i nespremnosti samog vrha tužilastva da nezavisno i zakonito radi svoj posao. Zato ce takvo tuzilastvo predstavljati veliku prepreku procesu evropskih integracija i vjerujemo da ga neće još dugo voditi Vrhovni državni tužilac koji se više trudi da se umili moćnicima, nego da štiti javni interes.

Dejan Milovac
Zamjenik izvršnog direktora

Komentari su isključeni.