MANS je Ustavnom sudu Crne Gore podnio inicijativu za pokretanje postupka ocjene ustavnosti dijela Zakona o javnim nabavkama, kojim se definiše cijena takse za izjavljivanje žalbe za zaštitu prava u postupku javnih nabavki. Ovom inicijativom, MANS je od Ustavnog suda je zatražio da se oglase neustavnim odredbe Zakona koje predviđaju da ponuđači (privatne kompanije) koji žele da podnesu žalbu Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javnih nabavki, moraju za podnošenje žalbe uplatiti taksu za vođenje postupka u visini od 1% procijenjene vrijednosti javne nabavke, s tim što Zakon ograničava da ta taksa ne može biti veća od 8.000 eura.
Takođe, inicijativom je traženo da se oglasi neustavnim i dio Zakona kojim se propisuje da se uz samu žalbu podnosi dokaz o uplati takse za vođenje postupka, kao i odredba kojom se propisuje da će Državna komisija žalbu odbaciti zaključkom ukoliko dokaz o uplati nije podnijet.
Pomenutim odredbama iz Zakona o javnim nabavkama, kojim je uvedena nesrazmjerno visoka taksa za vođenje postupka žalbe u postupcima javnih nabavki, stvorena je najveća biznis barijera u ovoj oblasti, kao i značajna prepreka za kontrolu zakonitosti javnih nabavki. Takođe, ovakva odredba u suprotnosti je kako sa Ustavom Crne Gore tako i sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koju je Crna Gora ratifikovala.
Naime, Ustavom Crne Gore propisano je da se zakonom, u skladu sa Ustavom, uređuje način ostvarivanja ljudskih sloboda i prava, kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (čl. 16, tačka 1); da su svi pred zakonom jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo (čl. 17, stav 2); da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava i sloboda (čl. 19); da svako ima pravo na pravni lijek protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu ili na zakonu zasnovanom interesu (čl. 20); da je svako dužan da plaća poreze i druge dažbine (čl. 142, stav 2) i da zakon mora biti saglasan sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima, a drugi propis mora biti saglasan sa Ustavom i zakonom (čl. 107).
Dalje, odredbom člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda propisano je, između ostalog, da svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona.
Suprotno citiranim ustavnim i konvencijskim odredbama, ovakvim propisivanjem odredbi u Zakonu o javnim nabavkama se ograničava i uslovljava ustavno pravo na pravni lijek (žalbu). Pravo na žalbu, kao redovno pravno sredstvo, ne može se ograničavati i uslovljavati prethodnim ispunjenjem materijalnih i drugih obaveza (podnošenjem dokaza o uplati takse za žalbu), jer je to pravo jedno od Ustavom zajamčenih sloboda i prava koja se ostvaruju na osnovu Ustava Crne Gore, a zakonom se može, u skladu sa Ustavom, propisati samo način ostvarivanja tog prava, ako je to neophodno za njegovo ostvarivanje.
Naime, neprimjereno visoka cijena žalbe u postupku javnih nabavki sprječava slobodu konkurencije na tržištu i destimulativno utiče na mikro, mala i srednja preduzeća da učestvuju u postupcima javnih nabavki, zbog činjenice da ova pravna lica u Crnoj Gori nemaju dovoljno sredstava da vode skupe postupke pravne zaštite u slučajevima namještenih tendera i/ili u situacijama kada državni organi koji sprovode javne nabavke krše zakon. Čak i u situaciji kada ponuđači imaju finansijska sredstva da pokrenu žalbene postupke, zbog dugotrajnosti i neefikasnosti postupaka koji često traju godinama, kao i zbog finansijskog iscrpljivanja kroz žalbeni postupak, sav novac koji se na žalbe utroši, kompanije na kraju preliju na povećanje ponuda u novim postupcima javnih nabavki, kako bi taj novac nadoknadile. To značajno utiče na povećanje cijene javnih nabavki koju plaćamo svi mi iz poreski obveznici iz Budžeta Crne Gore.
Sa druge strane, zbog činjenice da ponuđači često nemaju sredstava da pokrenu postupak pravne zaštite u javnim nabavkama u kojima učestvuju, mnogi namješteni tenderi i kršenja zakona ne bivaju spriječeni, već dolazi do sklapanja loših ugovora koji imaju štetne posledice po crnogorski budžet. Na taj način, brutalno se podriva sistem kontrole javnih nabavki u Crnoj Gori, na koje se godišnje iz budžeta utroši preko 300 miliona eura.
Ovako definisanim zakonskim rješenjem, jedino su favorizovane velike kompanije koje učestvuju u javnim nabavkama i kojima takse za žalbu ne predstavljaju veliko finansijsko opterećenje, dok su male firme koje su motor razvoja crnogorske ekonomije marginalizovane i de facto im je onemogućeno da svoja prava iz postupaka javnih nabavki zaštite pred državnim organima.
Na kraju, koliko je besmislena odredba Zakona o javnim nabavkama kojom se propisuje skupa taksa za žalbu pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javnih nabavki, najbolje govori činjenica da za podnošenje žalbe Državnoj komisiji ponuđač mora platiti taksu do 8.000 eura, a kasnije ukoliko nije zadovoljan njihovom odlukom, pokretanje spora pred Upravnim sudom platiće svega 10 eura. Dakle, zaštita prava pred Državnom komisijom neuporedivo je skuplja nego vođenje sudskog postupka, iako je sud taj koji shodno crnogorskom pravnom sistemu donosi konačnu odluku o zakonitosti nekog akta ili postupka.
MANS će ovu inicijativu dostaviti i svim poslaničkim klubovima u Skupštini Crne Gore i od njih zatražiti da iskoriste svoje ustavno pravo te da i sami podnesu predlog za ocjenu ustavnosti pomenutih odredbi Zakona o javnim nabavkama, jer ukoliko to učini najmanje pet poslanika, postupak koji je MANS pokrenuo pred Ustavnim sudom će se dodatno ubrzati.
Pozivamo Ustavni sud da hitno odluči o podnijetoj inicijativi i da spriječi dalje neustavno funkcionisanje pravne zaštite u sistemu javnih nabavki, kako bi se sačuvao crnogorski budžet od namještenih javnih nabavki, ali i sva preduzeća koja žele da se protiv takvih namještenih tendera bore u Zakonom propisanoj proceduri, bez pomenutih finansijskih ograničenja.
- Inicijativu možete preuzeti OVDJE
Vuk Maraš
direktor Monitoring programa
