MANS poziva vijeće Višeg suda u Podgorici da odbije sporazum koji je specijalno tužilaštvo zaključilo sa Milošem Marovićem, jer se njime krše odredbe Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) i faktički predstavlja amnestiju Marovića za učešće u milionskoj korupciji, ali i podstrek i njemu i drugim licima da ubuduće nastave sa istim krivičnim djelima.
Prema odredbama ZKP-a sud mora odbiti sporazum o priznanju krivice ako on nije u skladu sa interesima pravičnosti ili ako sankcija ne odgovara svrsi izricanja krivičnih sankcija, a ono što je tužilaštvo sklopilo sa Marovićem ne ispunjava ni jedan od ovih uslova.
Kada je u pitanju prvi uslov, od samog početka pregovora tužilaštvo nije u mogućnosti da obrazloži kako je u interesu pravičnosti da sklopi nagodbu sa Milošem Marovićem koji se tereti za učešće u organizovanoj kriminalnoj grupi koja je prihodovala milione eura, a koji slobodu namjerava da kupi od novca sumnjivog porijekla i to još za višestruko niži iznos nego što je šteta koju je tužilaštvo procijenilo. Tužioci Katnić i Stanković još uvijek u javnost nisu izašli sa informacijom šta je tužilaštvo dobilo od Marovića pa je donijeta odluka o više nego povoljnoj nagodbi za njega.
Sa druge strane prema odredbama Krivičnog zakonika svrha izricanja kazni je: sprječavanje učinioca da vrši krivična djela i uticanje na njega da ubuduće ne vrši krivična djela, uticanje na druge da ne čine krivična djela, izražavanje društvene osude za krivično djelo i obaveze poštovanja zakona i jačanje morala i uticaj na razvijanje društvene odgovornosti.
Sa minimalnom kaznom koju je tužilaštvo dogovorilo sa Marovićem ne ostvaruje se ni jedna od svrha kažnjavanja koje zakon propisuje. Naprotiv, ovakvom nagodbom tužilaštva, Marović i druga lica upravo se podstiču na vršenje krivičnih djela, dogovorena kazna suštinski ne predstavlja društvenu osudu niti ukazuje na obavezu poštovanja zakona, slabi moral i ne razvija društvenu odgovornost. Čak suprotno, procesuiranje budvanske grupe je značajno podiglo očekivanja javnosti da će se zakon primjenjivati jednako prema svima, dok ovakve nagodbe značajno doprinose padu povjerenja građana u rad tužilaštva i kreiraju sliku da je u ovakvoj državi novcem moguće kupiti sve, pa i slobodu.
Takođe, očigledno je da nagodba sa Marovićem ne može uticati ni na njega, niti na druga lica da prestanu da vrše krivična djela. Naprotiv, ovakva nagodba šalje poruku da se korupcija i te kako isplati i da je u slučaju otkrivanja moguć dogovor sa tužilaštvom koji će omogućiti da se sumnjivim novcem kupi sloboda.
Dalje, ovakva nagodba sa Marovićem omogućava mu zadrži svu imovinu čije je porijeklo i više nego sumnjivo i ujedno pokazuje da tužilaštvo nema iskrenu namjeru da se ozbiljno pozabavi borbom protiv korupcije i da oduzme svu imovinu koja je nezakonito stečena. Naime, iako postupak protiv Marovića vodi već mjesecima, tužilaštvo još nije podnijelo predlog za privremeno oduzimanje imovine Miloša Marovića za koju postoji sumnja da je pribavljena nezakonito. Izostanak ovog predloga i odluke suda o privremenom oduzimanju imovine ukazuje da tužilašto protiv Marovića nije pokrenulo ni finansijsku istragu, jer odredbe ZKP-a propisuju da se finansijska istraga pokreće protiv okrivljenog kome je sud, na predlog tužioca, privremeno oduzeo imovinu.
Zato bi Viši sud morao odbiti ovako sumnjivi sporazum Marovića i Tužilaštva jer bi njegovo prihvatanje bilo pogubno po interese zakonitosti i pravičnosti. Smatramo da bi se potvrđivanjem ovakve nagodbe od strane Višeg suda otvorio prostor da i krivica ostalih članova budvanske grupe bude relativizovana a kompletan proces pretvoren u farsu.
MANS
