Ustavni sud Crne Gore odbija da stavi tačku na još jednu pljačku građana jer u njemu sjede pravnici koji, pored iskustva u struci, ispunjavaju i drugi uslov za obavljanje te funkcije- odani su vlasti i vladajućim partijama.
I pored potpisa 30.000 gradjana i 26 poslanika Skupštine Crne Gore, Ustavni sud već više od mjesec dana odbija da se izjasni o zahtjevu za ukidanje Zakona o taksama euro po euro. Predsjednik tog suda Milan Marković to pravda pravnom procedurom koja je u Crnoj Gori veoma rastegljiva i uvijek zavisi od toga kako će zakone i Ustav protumačiti predstavnici vladajuće garniture ili njene sudije i tužioci.
Milan Marković je na čelu Ustavnog suda već skoro četiri godine a za to mjesto ga je svakako preporučila činjenica što je bio jedan od kreatora Ustava Crne Gore i Ustavne povelje bivše zajednice sa Srbijom.
A do tih aranžmana svakako ne bi mogao doći da nije bio po volji DPS, što je potvrdio i kada je bio u komisijama Pravnog fakulteta koje su prihvatile doktorske disertacije visokih funkcionera te partije Miodraga Vukovića i Bora Vučinića koje je poslije sporio Senat Univerziteta jer nijesu bile naučno djelo već politički pamflet.
Za Markovića koji je i danas profesor tog i Fakulteta političkih nauka, svakako je i dodatni plus i što je bio školski drug Mila Đukanovića, od čije je Vlade 2007.godine dobio 40.000 eura kredita za kupovinu stana.
Sa rokom otplate na 20 godina i mjesečnom zaradom koja iznosi preko 2.000 eura, predsjednika Ustavnog suda ne brinu takse euro po euro, niti mu je izgleda stalo da zaštiti svoje sugradjane od pravnog nasilja Vlade i Skupštine u kojoj je nekada i sam primao naknade kao član Zakonodavno-pravne komisije.
I Markovićeve kolege u Ustavnom sudu uzdanice su ove Vlade i vlasti. Sudija Miraš Radović – bivši ministar pravde, snosi dio odgovornost što su dvojica članova narko klana Darka Šarića u bjekstvu jer su pušteni iz pritvora u Spužu. Iako su istražni organi Evrope i Amerike znali za šverc tona kokaina, Radović i crnogorsko pravosudje te podatke navodno nijesu imali pa su Gorana Sokovića i Dejana Šekularca pustili da pobjegnu iz Crne Gore iako su već bili pod istragom mnogih stranih službi.
Pored bogate sudijske tradicije u sudstvu (kolašinski, danilovgradski, Viši i Vrhovni sud ) Radović je bio i funkcioner DPS, pa je ostalo nejasno da li se i kada povukao iz vladajuće partije.
Po izvještajima medija i Radović je, kada i Milan Marković,dobio vladin kredit od 40.000 eura za stan.
Podaci Komisije za konflikt interesa pokazuju da on sada mjesečno zaradjuje 1.666 eura u Ustavnom sudu i oko 250 kao član komisije za otpust osudjenika iz zatvora.
U Ustavnom sudu je još jedan bivši ministar pravde, Miodrag Latković koji je na tu poziciju došao tako što ga je predložio šef – Filip Vujanović, čiji je bio savjetnik. U isto vrijeme u Ustavni sud je stigao i visoki funkcioner SDP-a Miodrag Iličković koji pravno iskustvo ima iz cetinjskog Suda za prekršaje i tri firme gdje je bio stručno lice.
Preporuka mu je svakako bila poslanička funkcija koju je godinama vršio u crnogorskom i saveznom parlementu, dižući ruke za štetne i korupcione odluke i zakone Djukanovićeve Vlade.
Iličković se u parlamentu, i kao predsjednik Odbora za ustavna pitanja, zalagao za ažurno pravosudje pa čudi činjenica da mu to nije prioritet sada kada je u prilici da to isposluje.
On je takodje godinama primao naknade kao član borda Luke Bar a kada je kasnije otkriven dio lopovluka njenog menadzmenta, poslanik SDP-a je sebe abolirao kao potpuno nedužnog.
I ostale sudije Ustavnog suda lojalni su službenici ove vlasti i pravosudja, kao i njihovi supružnici koji uglavnom rade u državnim organima.
Svi ovi podaci dokazuju tačnost teze da je za angažman u pravosudju, pogotovu u najvišoj instanci, nužno biti podoban i lojalan.
Medju desetinama inicijativama podnijetih Ustavnom sudu,koje na dnevni red dodju poslije 2-3 godine, stoji i ona koju je MANS dostavio još u julu 2008.godine, a koja se ticala nezakonitog pristupa Uprave policije podacima gradjana, odnosno mobilnih operatera.
Do dana današnjeg, odnosno nakon 47 mjeseci, Ustavni sud taj predlog nije uvrstio u svoj dnevni red.
Da sudije štite interese Vlade i vlasti zarobljene u mreži organizovanog kriminala potvrdjuje i primjer inicijative koje se takodje direktno ticala interesa gradjana. Naime, Ustavni sud je prošle godine ukinuo pravilnik Regulatorne agencije za energetiku prema kome je Elektroprivreda imala pravo da gradjanima preko računa za struju naplaćuje i svoje komercijalne gubitke, odnosno kradju električne energije.
Odluku je Sud donio donio nekoliko mjeseci nakon što je inicijativa podnijeta, a pet godina nakon što je pravilnik počeo da važi. Interesantno je da je gradjani ni do danas nijesu dobili povraćaj novca koji su nezakonito pet godina plaćali EPCG .
Da se to ne bi ponovilo Građanski front je sakupio 30.000 potpisa, plus 26 poslaničkih, kako bi predupredio najnoviju pljačku koja je počela 7.jula.
Ali interes gradjana i zaštita ustavnog poretka je izgleda nebitna sudijama Prve familije. Oni čekaju da se završi još jedna programirana pljačka pa da potvrde ono što je očigledno- da su poslanici izglasali nezakonitu odluku koju je predložila Vlada, koja zastupa interese organizovanog kriminala!
MANS
