Regulatorna agencija za energetiku (RAE) je svojim metodologijama omogućila Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) da u periodu od 2012 do 2015. godine na teret građana Crne Gore po osnovu tehničkih gubitaka prebaci nevjerovatnih 24,7 miliona, što je čak 10,9 odsto od ukupno odobrenog prihoda za trogodišnji period, koji je iznosio 227,2 miliona.
Ovaj podatak je samo jedan u nizu koji nedvosmisleno potvrđuje koliko su potrošači struje u Crnoj Gori oštećeni, a koliko sa druge strane EPCG nezakonito profitira. Tehnički gubici su trošak energetske kompanije i potrošači nijesu dužni da plaćaju javašluk u radu EPCG, koja godinama desetine miliona eura drži na računima u privatnim bankama, umjesto da ih uloži u razvoj distributivne mreže i tako smanji nivo tehničkih gubitaka.
Tehnički gubitak je trošak koji treba da se namiri iz profita EPCG, nikako iz džepova građana, jer u situaciji gdje građani uvijek plaćaju gubitke, EPCG nije motivisana da ulaže u kvalitet svojih usluga.
Većina poslanika u Skupštini Crne Gore je donijela nedosmislen stav da tehnički gubici ne smiju biti na računima za struju i u tom smislu ne postoji previše prostora za tumačenje kako bi trebala da izgleda nova metodologija za obračun struje.
Metodologije za obračun cijena električne energije nijesu iznad Zakona o energetici i čelnici RAE su dužni da poštuju zakone ove države, a ne da grubo gaze po njima i licemjerno najavljuju da će tek vidjeti kako da se odrede prema jasnom stavu zakonodavca da potrošači nijesu dužni da plaćaju enormne tehničke gubitke u distributivnoj mreži.
Takve najave su više nego neodgovorne i u domenu su krivične odgovornosti, dok bi se u svakom pravno uređenom sistemu ozbiljni državni tužilac odavno pozabavio nizom nezakonitih odluka o cijeni struje koje je RAE prethodnih godina donosila na štetu potrošača, a isključivo u korist energetskih kompanija, omogućavajući im profit u milionskim iznosima.
MANS već duže vrijeme ukazuje da se štetnost odluka RAE ne iskazuje samo kroz nezakonito odobravanje tehničkih gubitaka, već i kroz činjenicu da se energetskim kompanijama odobravaju i ogromni prihodi po osnovu troškova poslovanja, cijene struje ili povrata sredstava na investicije.
Naime, energetske kompanije „napumpavaju“ troškove poslovanja, poput zarada, usluga ili troškova materijala, a RAE ih odobrava paušalno i bez validne dokumentacije koja bi potvrdila da energetski subjekti zaista imaju tolike troškove. Kada je u pitanju cijena struje poznato je da RAE koristi formulu sa Lajpciške berze, umjesto da utvrdi stvarnu cijenu proizvodnje struje u domaćim elektranama.
Konačno, RAE energetskim kompanijama odobrava kao trošak i milionske iznose za investicije, iako ih one ne realizuju planiranom dinamikom. Naprotiv, MANS je više puta ukazivao da EPCG kao investicije prikazuje i redovno održavanje, kao što je sječa rastinja ili krečenje trafostanica, što RAE uporno toleriše, iako je više nego jasno da se ne radi o stvarnim ulaganjima.
Upravo se sva ova nezakonita postupanja regulatora prebijaju preko leđa krajnjih potrošača, koji plaćaju račune za struju ne samo u znatno većem iznosu od realnog, već imajući u vidu i sam kvalitet usluge snabdijevanja električnom energijom, jer su nestanci struje i ispadi iz sistema maltene postali svakodnevica.
Zbog svega ovoga, konačno je vrijeme da se štetnim postupanjima RAE stane na kraj, a prvi u nizu koraka svakako treba da bude što hitnija izmjena metodologija za obračun cijene struje i skidanje tehničkih gubitaka sa računa potrošačaa.
MANS
