Najavljeni rebalans budžeta pokazuje da Vlada Crne Gore nastavlja sa politikom enormnih zaduženja svih budućih generacija i samo u ovoj godini će se približiti „magičnoj“ sumi od 940 miliona eura pozajmica, što je jasan alarm da javne finansije zemlje tonu sve dublje.
Od projektovanih 940 miliona, Vlada je 440 miliona planirala da pozajmi za „krpljenje rupa“ u budžetu i otplatu dugova, dok je pola milijarde nova emisija euroobveznica na međunarodnom tržištu, kojom će refinansirati postojeći dug, ali i obezbijediti dodatni novac za isplatu italijanske kompanije A2A, kako bi država vratila vlasništvo u Elektroprivredi Crne Gore.
Rebalans pokazuje i da je Vlada uvećala iznos na 12,8 miliona eura za plaćanje dugova gubitaša Montenegro Airlinesa i Crnogorske plovidbe koje dospijevaju u ovoj godini, a za koje je prvobitno bila opredijelila 6,4 miliona eura. Međutim, prema podacima Istraživačkog centra MANS-a, Vlada je za prošlogodišnje dugove ove dvije kompanije platila blizu 15 miliona eura, pa je nejasno kako sada projektuje manji iznos.
Pored toga, sredinom ove godine može se otvoriti i pitanje plaćanja dugova Barske plovidbe, po osnovu kredita za nabavku brodova. Barska kompanija je u nezavidnoj finansijskoj situaciji, a vrlo izvjesno plaćanje njenih dugova Vlada uopšte ne pominje u rebalansu budžeta.
Takođe, u obrazloženju predloga rebalansa budžeta koji je dostavljen poslanicima, Vlada se nije potrudila da detaljnije obrazloži nijednu predloženu izmjenu. Tako je kod uvećanja budžeta Ministarstva javne uprave od čak 4 miliona eura površno navela da će se koristiti za reformu javne uprave i da su sredstva obezbijeđena iz donacija Evropske Unije.
Pomenuto uvećanje je vrlo indikativno i otvora pitanje koliko će od tog novca biti iskorišteno za nova zapošljavanja u godini predsjedničkih i lokalnih izbora u velikom broju opština, poput Glavnog grada.
Takođe, Vlada nije obrazložila ni uvećanje prihoda od kapitala za čak 43 miliona eura, osim šturog navođenja da se najveći dio odnosi na prihode od dividendi, ali bez navođenja podataka od kojih kompanija u većinskom ili potpunom državnom vlasništvu očekuje te prihode, što sve dodatno svjedoči da građani nemaju ni osnovne informacije o punjenju i potrošnji novca iz državne kase, iako su oni najviše „na udaru“ kada je treba puniti.
U prilog alarmantnosti situacije sa javnim finansijama i zaduženjem zemlje najbolje svjedoče podaci da je u poslednjih 9 godina, odnosno od 2009. do kraja prošle godine, Vladin plan zaduženja iznosio 2,7 milijardi eura, a da se stvarno zadužila nestvarnih 4 milijarde eura.
Stoga je krajnje neprihvatljivo da Vlada godinama enormno zadužuje poreske obveznike, umjesto da utvrdi set mjera kojima bi bitnije punila budžet, poput povećanja stope poreza na dobit, koncesionih naknada, oporezivanja luksuza, ukidanja povlašćenog PDV-a za privilegovane, poboljša naplatu zaostalih poreskih dugovanja.
Ines Mrdović
Koordinator Istraživačkog centra MANS-a
