Otvoreno pismo predsjedniku parlamenta, Ranku Krivokapiću

0
Vanja_calovicRanko Krivokapić

Poštovani gospodine Krivokapiću,

Obraćam Vam se sa predlogom da zakažete vanrednu sjednicu Skupštine Crne Gore na kojoj bi Ranku Čarapić razriješili dužnosti Vrhovnog državnog tužioca zbog iznošenja laži i obmanjivanja poslanika i javnosti, očigledne nespremnosti da pokreće istrage po službenoj dužnosti i izostanka konkretnih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Ranka Čarapić je na posljednjoj sjednici Nacionalnog savjeta za evropske integracije slagala članove tog tijela, među kojima su i poslanici Skupštine Crne Gore da joj MANS nije dostavio članke iz medija o mogućim krivičnim djelima vlasnika Željezare Nikšić. Gospođu Čarapić demantuje djelovodni pečat samog Vrhovnog državnog tužilaštva od dana 23. aprila 2010. godine.

Pošto je Ranka Čarapić šef kompletne tužilačke organizacije, od njene jedne riječi ili neprecizne formulacije zavisi da li će neki pojedinac krivično odgovarati ili će prijava biti odbačena, pa njena laž na Nacionalnom savjetu za evropske integracije ima neuporedivo veću težinu nego da je izrekao bilo ko drugi. Ta laž u potpunosti diskredituje Vrhovnog državnog tužioca, jer dovodi u pitanje istinitost bilo koje druge njene tvrdnje. Štaviše, ta laž dovodi u pitanje kredibilitet cijele tužilačke organizacije i stoga očekujemo da će Parlament hitno reagovati, prije nego što tužilačka organizacija u potpunosti izgubi povjerenje građana, ali i same Skupštine Crne Gore.

Pored toga, Ranka Čarapić je dodatno unizila tužilačku organizaciju odlaganjem i odbacivanjem prijava za koje se kasnije pokazalo da su bile opravdane. Takav je slučaj prodaje zemljišta od strane Glavnog grada kompaniji Carine, po cijeni višestruko manjoj od one koja je ponuđena na javnom tenderu. Tom prilikom nadležni tužilac je odbacio prijavu, pozvavši se na nevažeći akt, a zahtjev za preispitivanje takve odluke, Ranka Čarapić i dalje ignoriše. Presuda Osnovnog suda, donijeta po žalbi oštećenih ponuđača na tenderu potvrđuje da je ovakva odluka tužilaštva bila pogrešna, a da je Vrhovni državni tužilac o tome bila informisana i ništa nije učinila da zaštiti interes države.

Drugi konkretan primjer je slučaj prebijanja zatvorenika u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija. Ranka Čarapić je odbacila krivičnu prijavu sa obrazloženjem da nema osnova za krivično gonjenje, da bi je demantovao snimak policijske torture, a slučaj naknadno bio ponovo otvoren.

Treći konkretan primjer se odnosi na slučaj Zavale, koji tužilaštvo istražuje već preko dvije godine, tvrdeći da je kompleksan, dok ključni akteri u međuvremenu stiču imunitet od krivičnog gonjenja i napuštaju državu Crnu Goru.

Četvrti, drastičan primjer je slučaj kokainske afere, gdje je i sam skupštinski Odbor za bezbijednost i odbranu zaključio da nije postojala dovoljno kvalitetna koordinacija nadležnih državnih organa u procesuiranju tog slučaja. Nesporno je da tužilac rukovodi pretkrivičnim postupkom, pa je stoga najveća odgovornost upravo te institucije za kompromitaciju države Crne Gore i ocjene da ona nije sposobna da se efikasno bori protiv organizovanog kriminala.

Štaviše, o nespremnosti ili nesposobnosti tužilaštva da se uhvati u koštac sa organizovanim kriminalom govori i tvrdnja Ranke Čarapić da nema „velikih i malih riba“. Vrhovni državni tužilac mora da bude u stanju da razlikuje vrh i dno kriminalne piramide, kako se tužilaštvo, kao do sada, ne bi bavilo samo pukim izvršiocima, već bilo u stanju da organizovani kriminal sasiječe u korijenu.

Vrhovni državni tužilac krivce za sopstvenu neažurnost traži u drugima, koji nemaju ni mandat, ni obavezu, a često ni znanje i podatke, da rade ono što je posao tužilačke organizacije. Jedan od primjera je i slučaj Tehnostila, gdje je Ranka Čarapić optužila radnike te kompanije da su krivi što nisu obavijestili tužilaštvo o odnošenju mašina iz te firme i iz države, čim su za to saznali. Prema gospođi Čarapić, pored proizvodnje čelika, radnici su trebali da obavljaju posao i policije i carinika i Ministarstva ekonomije, pa i onaj posao za koji tužilaštvu trebaju nedjelje i mjeseci. Pri tome, gospođa Čarapić zaboravlja da ona i njeni tužioci svakog mjeseca primaju zaradu iz budžeta koji pune ti isti radnici, kako bi zaštitila interese države i građana.

Istovremeno, tužilac permanentno traži od svakog građanina koji je dovoljno hrabar da javno ukaže na moguće postojanje krivičnog djela, da joj dostavi konkretne dokaze u tim predmetima i time završi posao policije i tužilaštva. Istovremeno, sama Ranka Čarapić nedostatak konkretnih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala pravda upravo otežanim pribavljanjem dokaza u takvim slučajevima, iako, za razliku od građana, na raspolaganju ima kompletan tužilački i policijski aparat, kao i pristup podacima u posjedu drugih državnih organa, ali i mogućnost da kroz mjere tajnog nadzora dođe do činjenica i dokaza.

Štaviše, svjedoci smo da u slučajevima privrednog kriminala sa elementima korupcije, i sama policija i tužilaštvo, kako teče istraga, smanjuju iznose za koje tvrde da je oštećen državni budžet, što pokazuje slučaj Montenegro airlines-a, ali i drugi konkretni primjeri. To govori ili o nespremnosti tužilaštva i policije da prikupe podatke ili o njihovoj nesposobnosti da obezbijede valjane dokaze koji mogu biti iskorišteni u sudskom postupku. Uprkos tome, Ranka Čarapić očekuje da građani budu u stanju ne samo da obavljaju njen posao, već i da u tome budu bolji od samog tužilaštva.

Čak i kada građani prikupe one dokaze do kojih mogu doći, Ranki Čarapić to nije dovoljno. Crnogorska tužilačka organizacije je vjerovatno jedina na svijetu koja sebi može da dozvoli luksuz da kada joj neko dostavi dokaze, iste odbije jer su na stranom jeziku. Iako je gospođa Čarapić morala da po službenoj dužnosti ispita navode MANS-a vezane za Željezaru Nikšić, iako je na to pozvao i sam ministar ekonomije, kao i članovi skupštinske Komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije, ona je odbacila mogućnost da se upozna sa činjenicama koje je MANS prikupio. Premda je MANS odradio veliki dio posla za koji tužioci i policija primaju platu, gospođa Čarapić je maltene sa indignacijom odbacila dostavljeni materijal i zatražila da joj dostavimo prevode dokumenata na engleskom jeziku. Pri tome, nepoznavanje engleskog jezika nikada nije bilo smetnja i samoj gospođi Čarapić i drugim tužiocima da, nerijetko o trošku crnogorskih poreskih obveznika, nedeljama i mjesecima boravi u inostranstvu na raznim konferencijama i seminarima. Imajući u vidu da organizovani kriminal često ima internacionalni karakter, a tužilaštvo nije sposobno čak ni da razmotri dokaze na stranom jeziku, apsurdno je očekivati da će biti u stanju da ih samo prikupi i tako obezbijedi konkretne rezultate. Istovremeno, Vrhovni državni tužilac potpisuje sporazume o saradnji sa drugim državama i zaklinje se u spremnost da se obračuna da kriminalcima iz zemlje i inostranstva.

Na kraju, moramo pomenuti da sve do danas, Ranka Čarapić nije pokrenula niti jedan postupak za disciplinsko ili krivično gonjenje, ili razrješenje bilo kog državnog tužioca, čime bi pokazala spremnost da se bori protiv nestručnosti i nespremnosti državnih tužilaca da svoj posao rade u skladu sa zakonom, niti je bilo kog člana tužilačke organizacije procesuirala zbog sumnji u korupciju. Imajući u vidu izvještaje svih međunarodnih organizacija da je korupcija u Crnoj Gori sistemska, pa da je samim tim prisutna u svim institucijama sistema, bilo bi apsurno vjerovati da je nema u samom tužilaštvu. Uostalom, još prije nekoliko godina, bivši ministar unutrašnjih poslova Dragan Đurović je javno ustvrdio da korupcije ima i u sudstvu i u policiji, a i u tužilaštvu. Uvjereni smo da ministar takve ocjene nije dao na osnovu paušalnih procjena, već konkretnih podataka, koji su mu, zahvaljujući funkciji koju je obavljao bili dostupni. Ranka Čarapić, ipak, od početka svog mandata, nije uspjela da prikupi takve podatke o instituciji na čijem je čelu, pa se logično postavlja pitanje njene spremnosti i volje da se obračuna sa korupcijom u sopstvenim redovima.

MANS je spreman da Vam dostavi dokaze za svaku od tvrdnji izrečenih u ovom otvorenom pismu, iako smo uvjereni da ste i sami više nego dovoljno informisani i svjesni da crnogorsko tužilaštvo, na čelu sa Rankom Čarapić, nije ni spremno ni sposobno da ispuni očekivanja u procesu evropskih integracija i obezbijedi konkretne rezultate.

Stoga očekujemo da ćete po hitnom postupku zakazati vanrednu sjednicu Skupštine i lično se založiti za razrješenje Ranke Čarapić dužnosti Vrhovnog državnog tužioca, kako bi omogućili vraćanje povjerenja javnosti u tužilačku organizaciju i očuvanje međunarodnog kredibiliteta države Crne Gore.

S poštovanjem,

Vanja Ćalović
Izvršni direktor

Komentari su isključeni.