Povodom najavljene skupštinske rasprave i mogućeg usvajanja Sporazuma o saradnji sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) u oblasti energetike, MANS upozorava da se Crna Gora ponovo gura u model međudržavnih aranžmana koji se zaključuju bez dovoljno informacija, bez stvarne procjene posljedica i bez garancija da će se poštovati domaće procedure i evropska pravila.
Ovakvi sporazumi se, po pravilu, predstavljaju kao “razvojna šansa”, dok se u praksi otvara prostor da se ključne odluke o javnim resursima donose iza zatvorenih vrata. MANS je već ranije ukazao da energetski sporazum sa UAE može postati mehanizam kojim se, kroz posebne institucionalne aranžmane i dogovore između vlada, potiskuju konkurentne procedure – tenderi, koncesioni postupci i pravila javnih nabavki – a javnost ostaje bez uvida u to ko, kako i pod kojim uslovima dobija pristup najvrjednijim resursima ove zemlje.
Posebno zabrinjava što se ovakve odluke pokušavaju progurati u hitnoj proceduri, dok poslanici i javnost nemaju odgovore na elementarna pitanja: šta su konkretni projekti i gdje bi se realizovali, koje obaveze preuzima država u vezi sa zemljištem, infrastrukturom, planiranjem prostora i izdavanjem dozvola, koliki su finansijski rizici po budžet i da li se predviđaju izuzeci koji bi investitorima omogućili privilegovan tretman u odnosu na ostale učesnike na tržištu.
MANS podsjeća da se ovakva vrsta “razvojnih aranžmana” već dovodi u pitanje kroz postupke pred Ustavnim sudom u vezi sa ranijim zakonima kojima su potvrđivani slični sporazumi. Upravo zato je nedopustivo da se ulazi u novi sporazum, prije nego što se razjasne sve pravne dileme i prije nego što se javnosti predoče potpuni efekti i obaveze koje država preuzima. Energetika nije polje u kojem se smiju praviti “posebni režimi”, jer je riječ o sektoru koji direktno utiče na budžet, cijene za građane, zaštitu životne sredine i dugoročni razvoj države.
Ako Vlada tvrdi da je ovaj sporazum u interesu Crne Gore, onda ne postoji nijedan opravdan razlog da dokumentacija bude nedostupna, da se rasprava svede na formalnost, ili da se poslanicima ponudi glasanje bez jasne slike o finansijskim, pravnim i institucionalnim posljedicama. Skupština ne smije biti servis za potvrđivanje unaprijed dogovorenih aranžmana, već mjesto gdje se štiti javni interes i obezbjeđuje kontrola izvršne vlasti.
MANS zato podsjeća poslanike i poslanice da javni interes ne smije biti podređen partijskim dogovorima, dnevnoj politici i disciplini većine. Zbog ozbiljnih ustavno-pravnih dilema koje su već otvorene ranijim sporazumom sa UAE, predstavnici građanja u crnogorskom parlamentu treba da se uzdrže od glasanja o energetskom sporazumu sve dok Ustavni sud ne donese odluku o ustavnosti prethodnog aranžmana. Svako suprotno postupanje značilo bi da Skupština svjesno ulazi u novu rundu obavezivanja države na netransparentne modele raspolaganja javnim resursima, prije nego što se utvrdi da li je prethodni model uopšte saglasan Ustavu.
MANS
