Zaista su postali zanimljivi pokušaji različitih funkcionera DPS-a, pa evo konačno i novog šefa te partije, Danijela Živkovića da se opravda ali i da se relativizuje činjenica da je Milo Đukanović u vrijeme dok je bio na najvišim funkcijama u državi, u kontinuitetu kršio zakon kojima se uređuje obaveza prijave prihoda i imovine nadležnim državnim institucijama.
Tako se kao mogući izvor sredstava za nabavku spornih satova i skupocjenog životnog stila porodice Đukanović pominje milionski profit jedne od njegovih firmi, ali i renta koju je ostvarivao njegov sin Blažo dok je bio dio porodičnog domaćinstva.
Kao prvo, Đukanović u svojim imovinskim kartonima nikada nije prijavio bilo kakav profit neke od njegovih kompanija, a kamoli u milionskom iznosu. Niti jedan imovinski karton Đukanovića ne sadrži podatke o novcu na žiro računu ili gotovini za koji se može zaključiti da potiče od profita kompanija u kojima je Đukanović imao vlasništvo.
Kada je u pitanju renta od poslovnog prostora koji je Blažo Đukanović dobio na poklon od svog strica, Aca Đukanovića, podaci iz imovinskih kartona pokazuju da je prihod po tom osnovu iznosio 77.000 Eura, 2008. godine 132.000 Eura, a 2009. godine 113,632 Eura. Već naredne godine mlađi Đukanović je izašao iz domaćinstva a Milo Đukanović prestao da prijavljuje prihode od te rente.
Ono što funkcioneri DPS-a ne saopštavaju jeste da ta renta nije mogla biti korišćena za finansiranje satova, puteva u Dubai ili drugih oblika luksuznog životnog stila Đukanovića. Ovo iz razloga što je gotovo polovina potrošena već 2008. godine kada je Blažo Đukanović na Žabljaku od kompanije „Razvršje“ kupio stan i garažu, za šta je platio 132.000 EURa.
Prihod od 2009. godine je takođe ostao nepotrošen jer je u imovinskom kartonu naveden kao „depozit u Prvoj banci“ u iznosu od još 113.000 eura.
Bez obzira na to iz kojih sredstava je Đukanović finansirao nabavku sporne imovine, postojala je zakonska obaveza da se ta imovina uredno prijavi nadležnoj državnoj instituciji, što on nije učinio. To su činjenice koje su sasvim dobro poznate i funkcionerima DPS-a i koje se ne mogu sporiti.
Đukanović nije imao problem da godinama prijavljuje ostalu imovinu koju posjeduje, pa ostaje nejasno zašto je danas problem da se javnosti i nadležnim institucijama objasni porijeklo imovine koja nije prijavljena, a za koju smo svi mogli da vidimo da postoji.
Umjesto njega, to za sada pokušavaju da urade članovi partije čiji je on počasni predsjednik, i to na način koji otvara dodatan prostor za sumnju da je sporna imovina stečena nezakonito.
Podsjećam da su iz DPSa prvo tvrdili da su fotografije montirane, da vodi specijalni rat protiv Đukanovića i njihove partije, pa onda da su i drugi imali obavezu da prijave satove i zašto se targetira samo Đukanović, da su satovi možda poklonjeni ili pozajmljeni, pa sve do posljednih konstrukcija da Đukanović za 30 godina na javnim funkcijama i kao uspješan biznismen imao vremena i umijeća da spornu imovinu i zaradi.
Za šta god se u DPSu odluče kao finalnu verziju, svaka od njih je podrazumijevala zakonsku obavezu da se stečena imovina prijavi.
Sve osim toga je posao za tužilaštvo koje bi trebalo da se bavi izvorima sredstava iz kojih je Đukanović mogao da priušti spornu imovinu i luksuzan životni stil.
Dejan Milovac
Direktor Istraživačkog centra MANS-a
